Vijesti

30.06.2009. 15:41:24 - Ira CUPAĆ MARKOVIĆ (Novi list)

Trudnoća "po otočki" košta živaca i novca

(Foto: lepiaf.geo)

CRES - Biti bolestan, trebati liječničku pomoć i uopće ovisiti o zdravstvenim ustanovama nigdje nije lako, a najmanje je ugodno. Međutim, kada je zdravstvo na otocima u pitanju, stvari se višestruko kompliciraju. Iako su stanovnici Hrvatske po Ustavu izjednačeni u svim pravima, građani otoka i ostalog dijela Hrvatske definitivno nisu izjednačeni, odnosno jesu u pravima, ali ne i ostvarenju. Tome svjedoče mnoge svakodnevne otočne priče, a takvu jednu ispričala nam je Doris Popov. Tridesettrogodišnja Cresanka, Doris muku muči u danima koji bi joj trebali biti najsretniji u životu. Doris, naime, čeka bebu. U 22. tjednu trudnoće, umjesto radosti, sigurnosti, uživanja i veselja, zahvaljući našoj organizaciji zdravstvenog sustava, svom nerođenom djetetu šalje prilično neugodne prenatalne vibre jer svakodnevno strahuje za svoje dijete i sebe.

Poznato je da Cres po broju stanovnika nema pravo na ginekologa. Ginekologica zadužena za cresko-lošinjsko područje, ambulantu ima u sklopu lošinjskog Doma zdravlja. Još s početkom ove godine dva puta mjesečno ginekologica je dolazila na Cres i dva puta mjesečno obavljala preglede. Međutim, to joj nije zakonska obveza, a uz to ginekološka ambulanta u Cresu ne zadovoljava uvjetima te je ginekologica prestala dolaziti, a žene moraju na pregled u 54 kilometra udaljen Mali Lošinj.

 

Krv slala sama

Pritom ne ostvaruju pravo na troškove puta jer se radi o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, što je posve paradoksalno, jer ukoliko se iz Cresa ide, na primjer, na pregled dermatologu na Lošinj, putni troškovi se nadoknađuju! Iako na otočju radi ginekologica, ima dana u godini kada pregled nije moguće obaviti jer je ginekologica na godišnjem, a nema zamjene. I što sad! E, tu počinje priča Doris Popov, koja 15 godina radnog staža uredno uplaćuje zdravstveno osiguranje, ali to nažalost ne osigurava i zdravstvenu sigurnost:

- S prvom spoznajom da sam trudna nazvala sam ginekologicu dr. Melitu Mrđan da se naručim za pregled radi utvrđivanja trudnoće te smo dogovorile termin. Krenula sam na put 54 km vlastitim automobilom jer se autobusne linije nisu podudarale s ugovorenim terminom. Znači, moram uzeti neplaćen radni dan, podmiriti trošak benzina u iznosu od 150 kuna, a što je najgore, uz svu mučninu i učestalo mokrenje moram sama voziti. Da sam slučajno išla autobusom, karta u jednom smjeru iznosi 54 kn, s posla također moram izostati jer se u najboljoj varijanti kući mogu vratiti u 17 sati -  priča Doris Popov.

- Uglavnom, kada sam došla na pregled liječnica mi je utvrdila trudnoću, naplatila ultrazvuk 100 kuna, napisala uputnicu za vađenje krvi i sretna sam krenula nazad za Cres. U Cresu u ambulanti se ne vadi krv svaki dan, a na dan kad sam trebala vaditi krv, ambulanta nije slala uzorke u Rijeku nego su me uputili da krvni uzorak s uputnicoma sama pošaljem.

 

Privatan pregled

-To, naravno, iziskuje dodatnih 30 kuna poštarine. U međuvremenu sam prokrvarila, dobila terapiju i morala mirovati radi očuvanja trudnoće. Nakon nekoliko dana zovu me iz ambulante da im je dr. Mrđen poslala novu uputnicu za vađenje krvi jer su joj iz Rijeke javili da se epruveta s krvi koju sam poslala poštom razbila!

- Nakon mjesec dana odlazim ponovno u Mali Lošinj na pregled, liječnica je rekla da je sve u redu, ali mi tada nije otvorila trudničku knjižicu niti upisala podatke, jer su se nalazi krvi negdje izgubili! Od tog dana bila sam doslovno slomljena i nisam znala što i kako dalje. Zvala sam telefonom sve moguće službe i ustanove radi promjene ginekologa, ali bilo je naporno i uzaludno jer su odgovori iz riječkih ginekoloških ambulanta, koje su u sustavu HZZO-a, bili da su prepuni i da nema šanse da me prime - nastavila je Doris.

- Zbog sigurnosti odlučila sam napraviti pregled privatno, što sam i učinila u Rijeci, a ginekolog mi je savjetovao da krv još jednom odem vaditi na riječki Medicinski fakultet, zbog preventive, jer ta krvna pretraga u visokom postotku garantira utvrđivanje eventualne anomalije ploda. Obavila sam taj pregled što me, uz troškove puta u Rijeku, stajalo dodatnih 1.500 kuna, a do sada sam na trudnoću potrošila gotovo tisuću eura, ali najgori osjećaj stvara odnos koji doživljavam.

 

Strah za dijete

- Kada sam na redovni pregled u Malom Lošinju, zbog radova na cesti, zakasnila sedam minuta na dogovoren termin, ginekologica je bila ljuta i jedva me primila. Moj četvrti redovni pregled kod dr. Mrđen bio je zakazan za 20. lipnja, ali kako je to bila subota, nazvala sam ginekološku ambulantu da provjerim. U ambulanti se nitko nije javljao, sljedeći dan je bila nedjelja, pa praznik u ponedjeljak, ali ni na moje sljedeće pozive nije bilo odgovora. U konačnici sam dobila neki broj na koji mi se javio vozač hitne i rekao da je ginekologica na godišnjem! Žalosno je da ne znamo da je ginekologica na godišnjem, niti ikom pada na pamet da bi nas o tome trebalo obavijestiti. Ovo je sve skupa sramota, nemam pojma što me još čeka, kaže Doris Popov i pita se o kakvoj mi to revitalizaciji otoka pričamo.

- Nevjerojatno je da naša zdravstvena usluga ovisi o tome je li liječnik na godišnjem ili nije. Ako naša država želi da rađamo, da ostajemo na otoku, ako uopće misli da ovdje živimo, neka nam osigura barem minimalni standard primjeren 21. stoljeću, poručuje Doris Popov, čiji je život, kao i život njezinog nerođenog djeteta, u rukama zdravstvenog sustava i liječnika do kojih se na otoku, očito, ne može uvijek doći.

Tagovi: obitelj, roditeljstvo, trudnoća

Vezani članci:

Facebook komentari

Iz drugih medija

AEM