Vijesti

22.09.2014. 17:29:32 - Karmela Gajdek

u Hrvatskoj još uvijek ne postoje objedinjeni podaci

Uloga socijalne skrbi u suzbijanju obiteljskog nasilja

Marijanka Kovačević, Štefica Karačić i Slavko Jerković

Marijanka Kovačević, Štefica Karačić i Slavko Jerković (Foto: K.G.)

Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, u sisačkom hotelu Panonija održano je javno predavanje pod nazivom Uloga socijalne skrbi u području suzbijanja obiteljskog nasilja.

Predavanje je sastavni dio projekta Ženske sobe Edukacijom do znanja – suradnjom do promjena koji financijski podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, a provodi se u suradnji sa četiri partnerske organizacije: Centar za žene Adela (Sisak), Udruga Brod – Grupa za ženska ljudska prava (Slavonski Brod), Udruga žena Hera (Križevci) i SOS telefon – Grad Rijeka.

Osnovni cilj ovog cilj predavanja bio je razmjena iskustava u suzbijanju nasilja nad ženama te stvaranje neformalne mreže organizacija civilnog društva koje će raditi na lobiranju i zagovaranju za postizanje pozitivnih promjena u području zaštite prava žena žrtava nasilja.

Marijanka Kovačević, predsjednica Centra za žene Adela bila je uvodničarka predavanja, dok je glavna gošća predavanja bila Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika/ca, te Slavko Jerković, predstavnik Policijske uprave Sisačko-moslavačke županije.

U svom uvodnom izlaganju Marijanka Kovačević dala je nekoliko osnovnih informacija o Centru za žene Adela. Adela je osnovana 2003. godine s ciljem ekonomskog osnaživanja žena kao i pružanja pomoći i podrške žrtvama obiteljskog nasilja. Od samog osnutka Adele, otvoreno je savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja, a od veljače 2006. otvoren je SOS telefon za žrtve obiteljskog nasilja, koji radi 24 sata dnevno.

Članice Centra su krajem 2005. godine krenule u akciju potpisivanja peticije za otvaranje prijeko potrebnog skloništa za žene žrtve nasilja. Nakon potpisane peticije podršku su dobile i od lokalnih vlasti, a samo otvaranje skloništa realizirano je 1. srpnja 2008. godine.

Iako se Štefica Karačić osvrnula na cijeli niz aktivnosti koje provode centri za socijalnu skrb, kao i čitavu lepezu korisnika socijalne srkbi, glavna okosnica predavanja bio je upravo segment obiteljskog nasilja.

Prema analizi stručnih radnika, odnosno socijalnih radnika/ca, najveći problem sustava socijalne skrbi jest taj da je sustav centraliziran; 1.521 je stručnih radnika/ca koji/e skrbi/e za oko 400.000 direktnih i indirektnih korisnika/ca.

Karačić naglašava kako je nasilje u obitelji vrlo složen i obiteljski i društveni problem, te da bi čitava zajednica trebala biti uključena u zaštitu žrtava obiteljskog nasilja.

"Kada se dogodi obiteljsko nasilje, obično se kaže da je zakazao sustav ili da je kriv sustav. Međutim, odgovornost je prvenstveno na počinitelju, stoga se trebamo zalagati za promjenu stava i javnog mnijenja prema ovom problemu", rekla je Karačić.

Socijalni radnik/ca u slučaju obiteljskog nasilja nije samo pružatelj/ica usluga, nego je tu široka lepeza uloga, jer socijalni/e radnici/e mogu biti i savjetnici/e u pružanju pomoći i prijavitelji počinjena nasilja u obitelji, kao i pružatelji usluga.

S druge strane, kod žrtava obiteljskog nasilja, kada prijave nasilje, također dolazi do cijelog spektra promjena načina života: promjene prebivališta ili smještaja, često i promjene liječnika/ce, stomatologa/inje, sudskog procesa, pa čak i promjene škole ako su u pitanju djeca.

Ono što je važno u slučaju prijave obiteljskog nasilja jest slušati žrtvu, davati informacije, ali ne davati savjete, te pomoći žrtvi, jer socijalni/a radnik/ca mora poštovati izbor žrtve, pa čak ako je to i povratak u 'začarani krug' obiteljskog nasilja. U slučaju da žrtva odluči ostati u nasilničkom odnosu rade se planovi sigurnosti.

S druge strane, socijalni radnik/ca radi i s nasilnikom. Cilj rada jest suočiti nasilnika s njegovim ponašanjem, te mu dati do znanja da je nasilje neprihvatljivo i da mora odmah zaustaviti takvo ponašanje. Naravno, s nasilnicima rade i posebno obučeni socijalni radnici/ce po psiho-socijalnom tretmanu.

U svom izlaganju Karačić je istaknula i to da ne postoji rodno uvjetovano nasilje, ali da je svakako daleko veći broj muškaraca nasilnika nego žena. U omjeru bi to bilo oko 80 naprema 20 posto, odnosno čak i ovih 20 posto nasilja koje su počinile žene jest bila (uglavnom) reakcija na nasilničko ponašanje muškaraca.

Na samom kraju izlaganja Karačić je istaknula problem statističkih podataka. Nemoguće je doći do sveobuhvatnih podataka, jer u Hrvatskoj još uvijek ne postoje objedinjeni podaci.

Slavko Jerković iz Policijske uprave SMŽ istaknuo je važan podatak, a to je da se broj prijava o obiteljskom nasilju na području Sisačko-moslavačke županije iz godine u godinu smanjuje. Za prvih osam mjeseci ove godine zabilježeno je 505 dojava. Broj počinitelja, kako kaznenih djela, tako i nasilničkog ponašanja u obitelji je također u blagom padu, ali gotovo sva počinjenja obiteljskog nasilja vezana su uz alkohol.

S druge strane, veliki je pritisak javnosti na socijalne radnike/ce. Ponekad se traže podaci koji su tajni, a cilj je, prije svega, zaštiti djecu.

No, praksa se može i treba mijenjati, a to se prije svega odnosi na edukaciju, školovanje, preventivne programe (za koje često nema novaca), jer samo će sveobuhvatni programi dovesti do promijene u ponašanju.

Što nam znači imati i dobre zakone ako se ne mogu provesti u praksi, jer sustav nema novaca i ne prepoznaje potrebe društva?

Tagovi: centar za žene adela sisak, edukacijom do znanja 8211 suradnjom do promjena, hrvatska, marijanka kovačević, nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, nasilje nad ženama, obiteljsko nasilje, predavanje, slavko jerković, socijalne službe, socijalni radnici, socijalni servisi, sos telefon 8211 grad rijeka, štefica karačić, udruga brod 8211 grupa za ženska ljudska prava sla, udruga žena hera križevci, uloga socijalne skrbi u području suzbijanja obitel, ženaska soba, zlostavljanje

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (8)

Stari komentari

:
Poštovani, molim da mi objasnite nakon što sam pomno proučio tekst da mi kažete kada će se stati na kraj diskriminaciji očeva pred centrima i pitanje za udrugu Adela koja kod sebe je sklonila osobu osuđenu za obiteljsko nasilje ? čak mi je onemogućen kontakt sa djetetom više od godinu dana? dokad ćete lagati javnosti ?
Naravno da ću tužiti i udrugu Adela i boriti se za svoje dijete .
Gđa Marijanka kršite i zakon o volontiranju , a ne samo Konvenciju o pravima djeteta. Dijete ima pravo na oba roditelja.Nemate pravo drugom roditelju uskraćivati kontakt sa djetetom.
.Nisu Vam ni brojke najtočnije , omjer je sada 45 - 55 % i može se desiti svakome da bude žrtva obiteljskog nasilja.
A za prijavu u Vašoj režiji iz Vaše udruge vrlo rado ću se pojaviti na sudu sa potrebnim dokazima i svjedocima i naravno , medijima.

sa poštovanjem , evo Vam imenom i prezimenom tko sam i bez dlake na jeziku govorim istinu. Prestanite lagati.

Željko Čerimović, Karlovac
Obespravljeni otac kojega dijete nije vidjelo više od godinu dana.
25.11.2014. 00:35
muško:

Uvjek sam se pitao, kako se određuje koga će primit u sigurnu kuću radi ograničenih kapaciteta, znači osuđene nasilnice imaju prednost dobro je znati. Žac feminiskinje na ovom portalu muškarce koji se bore za svoja prava imaju običaj nazivat ženomrcima ili ti mizagoistima, nedaj se smest puna podrška
25.11.2014. 01:03
:
Poštovana gđo Marijanka Kovačević objasnite mi temeljem čije suglasnosti ste dijete upisali u drugom gradu u školu ?
Moju suglasnost nemate.prema tome budući da ignorirate odgovoriti nameće se vrlo jasan zaključak o protuzakonitom postupanju.
Gđa koju ste primili kod sebe u udrugu Adela ako niste znali tuži ju se zbog pokušaja ubojstva i isto tako pohađala je psihosocijalni tretman za nasilnike?Da li Vi uopće znate kakvu ste osobu primili kod sebe ?
Nije meni cilj nanijeti štetu Vašem radu ili Vašoj udruzi jer i sam se borim za ljudska prava,ali Vi i Vaše djelatnice ste zloupotrijebile svoje ovlasti na štetu djeteta i roditelja. Rodna pristranost i isključivost kao i tvrdnja da su svi muškarci "univerzalni nasilnici " Vam baš i nije točna a iz Vašeg teksta je jasno vidljivo na koji način pokušavate opravdati svoju djelatnost.
Za komunikaciju i dijalog sam otvoren po svakom pitanju i iznesite svoje argumente ako ih uopće imate.

sa poštovanjem
02.12.2014. 00:35
još jedno muško:
Ne mogu ne primijetiti pomalo grotesknu pravilnu upotrebu rodno korektnog jezika osim u slučaju riječi nasilnik. Nema tu nasilnik/ca. Zna se kojeg je nasilje roda. Ali to nikog više ne čudi jer slično izgleda godišnje izvješće pravobraniteljice. Sistematski se radi na stvaranju slike ultimativnog nasilnika i ultimativne žrtve kako je i Žac naveo. Libele, koji je vaš stav o ovakvoj upotrebi rodno osviještenog jezika? Nekako ste mi slabo aktivne u zadnje vrijeme, a materijala za raspravu nikad nije bilo toliko.
02.12.2014. 07:55
Bocko:
Korumpirani CZSS

Centri za socijalnu skrb su institucije koje su potpuno infiltrirane feminističkom ideologijom. Muškarac tamo nema nikakva prava. Možda je najbolja usporedba da se muškarce i očeve u postupku razvoda na CZSS tretira onako kako se prije 90 godina tretiralo Crnce u južnjačkin državama SAD u doba segregacije. Kao što je 'crnjo' imao deklarativno ljudska prava, tako slična prava na CZSS imaju očevi – dok šute i znaju što im je činiti.
Ako mislite da nije tako, trebali bi čuti što o svom tretmanu imaju reći brojni očevi koji su tamo bili šikanirani, vrijeđani, ponižavani, lažno prijavljivani za nasilje nad ženom i seksualno nasilje nad vlastitom djecom. Sve se to sustavno zataškava. Čak i kad neki takav slučaj izbije u javnost, svi misle da je to neki izolirani slučaj, neka greška ili nesporazum, ili se radi o kakvom ocu nasilniku koji eto lažne priče priča – čega isto ima.
04.12.2014. 14:44
Bocko:
Statistika nam govori da otprilike 85% djece živi s majkama, 11% s očevima, a preostala djeca kod rođaka ili u domovima.
Ali sama ta brojka uopće ne znači da je takva 'podjela' nastala na bazi nekakvog određivanja tipa „tko je bolji roditelj“.
Jer u slučajevima kada su oba roditelja dobri roditelji koji žele brinuti o djetetu, CZSS piše preporuku a sud odlučuje – više od 99% djece bude dodjeljeno majkama. Manje od 1 % djece bude dodjeljeno očevima.
Ali, ono što je žalosno je da niti u tom malom postotku, dijete nikada nije dodjeljeno ocu po preporuci Centra, nego često nakon mučnog i dugotrajnog postupka na sudu u kojem se otac branio od lažnih optužbi, a majka je nakon nekoliko godina konačno prepoznata kao tako loša osoba da nije podobna da odgaja djecu.

Centri za socijanu skrb su totalno pristrane i korumpirane institucije.
Zapravo potiču antagoniziranje roditelja , i nimalo ne pomažu u postupku rastave.

U današnjim uvjetima mislim da bi bilo najbolje raspustiti one djelove institucije koje se bave rastavama i posredovanjem u razvodima, i ostaviti samo jednog pravnika koji bi zaprimao zahtjeve onih roditelja koji su napravili roditeljski plan.
Sve ostalo otpustiti, a konfliktni razvodi bi se lakše rješavali na sudu nego sada kada CZSS otešaju stvar.
09.12.2014. 13:04
marko:
Pa treba uvesti kvote za muškarce u CZSS. I treba uvesti kvote za muškarce u organizacije civilnog društva , za građanske inicijative ......
09.12.2014. 13:23
Bocko:
Prvo trebaš definirati kakve to muškarce želiš u takvim institucijama.
Imaš osobe muškog spola koje MHRM ( aktivisti za ljudska prava muškaraca) baš i ne smatraju muškarcima.
Feministički muškarci (mangine i Bijeli vitezovi) po tom kriteriju ne mogu predstavljati muškarce jer se bore isključivo za korist žena.
09.12.2014. 15:15

Iz drugih medija

AEM