Facebook komentari

Stari komentari

Savršeno shvaćam bitnost kritike neoliberalnog feminizma i važnost klasne borbe u feminizmu, no bazirati ovako opširni i učeni esej na tri riječi Ide Prester je i više nego malo smješno. Izjava Prester je otprilike značajna za hrvatsku javnost kao izjava Paje Patka. Pardon! Pajo Patak je ipak značajnija figura u hrvatskom imaginariju.

"Izjava Prester je otprilike značajna za hrvatsku javnost kao izjava Paje Patka."

I onda, nisi uopće pročitao/la zadnja tri paragrafa teksta ili što?

bravo!

Mislim da je uloga feminizma (kao i uostalom radničkog/sindikalnog pokreta) precijenjena kroz povijest razvoja i poboljšanja ženskih (i radničkih prava) prava. Rekla bih da su svi borci za prava kroz povijest pridonijeli 'odokativno' s 5-10%. Najveći dio zasluga po meni ide tehnologiji. Kako se tehnologija razvija tako su prava veća. Jedino je pitanje do kada će to dvoje ići ruku uz ruku, dok ne krene naopako. Tu je točka na koju treba upozoravati. Ostalo ide samo po sebi...

Izvrstan tekst! Bravo! Idica opisana do bola točno :)

Mislim da je uloga feminizma (kao i uostalom radničkog/sindikalnog pokreta) precijenjena kroz povijest razvoja i poboljšanja ženskih (i radničkih prava) prava. Rekla bih da su svi borci za prava kroz povijest pridonijeli 'odokativno' s 5-10%. Najveći dio zasluga po meni ide tehnologiji. Kako se tehnologija razvija tako su prava veća. Jedino je pitanje do kada će to dvoje ići ruku uz ruku, dok ne krene naopako. Tu je točka na koju treba upozoravati. Ostalo ide samo po sebi...

U Idinim stavovima nema apsolutno ništa skandalazno, revolucionarno, a gdje ste uspijele iščitati konzervativnu ideologiju u cijelom intevrvjuu je izvan mene. Usmjerite svoju agresiju prema muškom rodu u nešto konstrkutivnije od kukanja i pustite ljude da žive.

Kao muškarac mislim da je u pitanju neka ljubomora od strane žena koje nisu stigle postići što i Ida (i to u bilo kakvom smislu).

Ne razumijem čemu sva ta galama. Žena ima svoj stav i živi svoj život.

Jb vas feminizam. To mi smrdi na zaštitu medvjeda (iako su oni u boljoj poziciji). Sada svi seruckaju (joj kako sam fin) oko toga da treba biti 40% žena na listama. Pa zašto? Zato da zadovoljimo formu neke sje3ane feminističke grupe. Recimo umjesto 3 motivirane i pametne žene koliko ih bi možda bilo na listi, imati ćemo 10 od kojih je 7 samo za popunu broja. Kada tih 7 počne laprdati (jer nemaju iskustva) opet će reći - jel vidiš da babe nisu za politiku. One 3 pametne nitko neće više ni spominjati. DRUGOVI I DRUGARICE - AKO ŽELITE 40% ŽENA NA LISTAMA ONDA IH TAMO TREBA BITI I OSTALIH 364 DANA, A NE SAMO NA IZBORE. Toliko !

Otvoreno pismo jednog Provokatora kolegici Čakardić!


Da, Ankice, upravo to je vama anarhofeministicama VAŠA BORBA DALA!

Žao mi je što kao kolega anarhist moram ukazati na tvoju očitu ideološku zaslijepljenost zbog koje iskazuješ višestruku političku iluziju.

Kao prvo, feminizam nije potekao iz socijalističke ili anarhističke pozicije (iako su neki socijalizmi preuzeli neke feminističke elemente), nego upravo iz liberalne pozicije. Žao mi je što ti to moram reći, ali tvoja anarhofeministička pozicija bit će pregažena upravo od liberalnoga feminizma. Zapravo, već je davno pregažena.

Kao drugo - feminizam i klasna borba. Neće ići. Dominantni feministički diskurs nije klasni nego spolni, ili ako baš hoćeš, rodni. Klasni aspekt pokušava progurati sačica vas anarhofeministica. Ali usprkos vašim željama ono što karakterizira suvremeni feminizam nije klasa i zajedništvo, nego upravo individualizam i ja, ja i ja... Malo koja ideologija je tako čista orgija narcizma kao suvremeni (liberalni) feminizam.

Treće: kapitalizam i patrijarhat. Ovo je meni najomiljenija točka svih anarhofeministica. Iako je kapitalizam poput spužve sposoban upiti gotovo svaku ideologiju, činjenica je da mu tzv. patrijarhalna, tradicionalna podjela i shvaćanje muško-ženskih odnosa puno manje odgovara nego liberalna i individualistička, koje su njegovo prirodno stanište i ishodište. Zar moram podsjećati kad su žene i zašto se spolno "emacipirale" kao radna snaga i da to s patrijarhatom i konzervativizom baš i nema puno veze nego upravo s kapitalizmom. Ako je ikada ikoja feministica vjerovala da će se rasturanjem braka te psihičkom i ekonomskom emancipacijom žena rasturiti i kapitalizam, slobodno neka sad uživa u tom "rasturenom" kapitalizmu.

I četvrto i najvažnije: zaboravi na neku opću suglasnost na ljevici dok god se vi anarahofaministice nećete jasno i glasno ograditi od svih laži, manipulacija i gluposti koje se u sklopu feminizma plasiraju i na koje ovdje već mjesecima ukazuje nas nekoliko muškaraca, koji su, gle Vraga, potpuno različitih političkih pozicija, ali kad su muška prava i diskriminacija u pitanju, složni kao jedan.

Mislim da je uloga feminizma (kao i uostalom radničkog/sindikalnog pokreta) precijenjena kroz povijest razvoja i poboljšanja ženskih (i radničkih prava) prava. Rekla bih da su svi borci za prava kroz povijest pridonijeli 'odokativno' s 5-10%. Najveći dio zasluga po meni ide tehnologiji. Kako se tehnologija razvija tako su prava veća. Jedino je pitanje do kada će to dvoje ići ruku uz ruku, dok ne krene naopako. Tu je točka na koju treba upozoravati. Ostalo ide samo po sebi...

složite ovaj sajt malo. kad god se stisne 'refresh' ponovo se pošalje isti komentar

Podrška Idi, patrijarhat ionako ne postoji u zapadnoj kulturi.
Feminizam trećeg vala nameće patrijarhat, mizandriju i ''kulturu silovanja''(otet pojam) kao aksiom. Skraćeno- muškarci su od postanka čovjeka zapravo ugnjetavači i sociopati, koji su svoje žene, kćeri i majke NAMJERNO potlačili.

Novi moto zapadnih feministica bi trebao biti:
Geschlecht Krieg, kürzester Krieg.

U Idinim stavovima nema apsolutno ništa skandalazno, revolucionarno, a gdje ste uspijele iščitati konzervativnu ideologiju u cijelom intevrvjuu je izvan mene. Usmjerite svoju agresiju prema muškom rodu u nešto konstrkutivnije od kukanja i pustite ljude da žive.

Ne želim uopće više ni pokušavati razumijevati sve te isprazne teoretske akrobacije što je to feminizam, te ova te ona vrsta feminizma.

FEMINIZAM NIKADA NIJE BIO NIŠTA DRUGO DO LOBISTIČKI POKRET; koji je sada prerastao u IDEOLOŠKI KULT veličanja žene.

Liberalni feminizam?
Ideš.... To je kao demokratski komunizam.


Od svega što je gđa Čakardić napisala možemo napraviti kratki rezime.
Svaka prava feministica ne može nikako prihvatiti da neka žna može sretno živjeti i odgajati djecu, i prepustiti da muž radi za nju. To je tako...out.
Još gore, ona ne može shvatiti da je to jedna PREDNOST, jedna POVLASTICA - koju muškarci nemaju!

Još je manje razumljiv strah gđe Čakardić od snažnih i uspješnih žena poput Kolinde i Ruže.

U čemu je zapravo problem?
Te žene su u ravnopravnoj izbornoj utakmici sa muškarcima - pobjedile!
Građani su ih izabrali, bez specijalnih kvota.
Kako sada dokazivati da su žene silno ugrožene i nesposobne izboriti se na slobodnim izborima, bez namještaljki koje se zovu kvote ?
Pa tako feministice neće moći kroz sustav kvota gurati svoje provjerene kadrove, nego će ih, ne daj Bože, istisnuti neke druge sposobnije - žene!

Pa to je strašno.

Ankice s kim vi bankarite da ste uspjeli hladne glave ljeta gospodnjeg 2015. usred Hrvatske sjesti I napisati ovakav tekst? I onda ga objaviti. Ovo više nije akademsko natezanje maka na konac, ovo je akademska šizofrenija. Znači svaki put kad spomenemo nesretnu slobodu izbora svi redom proizvodimo sva zla ovog svijeta, ni manje ni više, nego I neoliberalnu ideologiju I konzervativnu doktrinu, još uz svesrdnu podršku Johna Lockea? Ono što ja znam o životu je, da ga jebeš, al moraš neke izbore donosit, pa da se na glavu postaviš, al moraš. Možeš ti to nazvati slobodom, ja to zovem organizacijom I odlukom. Nespretno se Ida izrazila, sunašce joj malo, nikad joj feministice to oprostiti neće. Savjetujem vam da se provozate autom 6o km južnije ili istočnije od zagreba, možda dobijete kakvu kvalitetniju inspiraciju. Uh, čekaj malo, pa tam jedva da I ima ičeg. Tamo se više ni konzervativizam, a bome niti liberalni feminizam ni neoliberalizam ne daju ni naslutiti.

Nije tragedija da postoje ljudi koji se ne mogu riješiti kognitivne disonancije. Tragedija je u činjenici da su najsiromašniji ljudi prisiljeni pod prijetnjom sile takvima plaćati apanaže.

lijep i pametan tekst... Nisam feminist, al mi je drago što je ovako dobro napisan... Svaka čast...

ovaj status je lajkalo 1082 ljudi na facebook, to je inpresivno i za najčitanije portale kad objave članak


"Znaci napale su me, i to jako ruzno, neke feministice radi intervjua na ModaKomoda. da ponizavam zene jer sam rekla da sam "više preuzela brigu oko djeteta, a on je taj koji više radi i stvara." i zato jer sam rekla da mi je svekrva prijateljica. i da sam zgrabila Vanija cim sam ga ugledala. i da propagiram zivot zene domacice.
citiram status: "ida prester se upisala u knjigu vodecih hrvatskih idiota". nazivaju me budalom, da me jos nisu pustili porodjajni hormonalni klikovi, da sam gora od menopauze i svakavim pogrdnim imenima.
sram vas bilo. ako sam ja izdala feminizam, onda ste vi ovakvom retorikom i sovinizmom stvarno ucinile da se zene osjecaju mocnije i hrabrije izabiru svoj zivotni put. svaka cast.
zivio feminizam, ali ne vas!!! "


mozete otiči na njenu fb straniu i pročitat u komentarima šta ljudi večinom žene misle o feminizmu

bravo! odlican tekst

Moram priznati da je ovaj tekst izvan mojih intelektualnih kapaciteta. Posebno zadnji dio. Tko je tu koga napao, tko učvrsti sliku feministice kao ratoborne žene, tko unazadio feminizam, tko crnu vunu prede? Ankica se uglavnom ponaša kao dijete kojem ne žele kupiti igračku i iza učenih fraza krije se kronična nezrelost. Nabacivanje veleučenih fraza bez glave i repa i ekipa koja plješče a car je gol.

nažalost, mislim da je izjava "ida prester se upisala u knjigu vodecih hrvatskih idiota" više naštetila feminističkoj ideji nego antifeminističke idine izjave; cijeli život branim feminizam, ali ne mogu prihvatiti da su oni koji drukčije misle idioti; jednako je legitimno biti femnistkinja i biti zagovaratelj "mudrog podilaženja muškarcima"; jednako jadno je suprotnu stranu nazivati idiotom

ako ostanemo u okvirima ovog teksta, ankica je apsolutno u pravu - dosta je bio popuštanja sirotim ženama koje nemaju pojma koliko ponižavaju ženski rod izjavama da mužem treba znati manipulirati! dosta je bilo jadnih ženica koje moraju raditi kompromis i onda u javnom medijskom prostoru govoriti da to žele! žena se treba obrazovati cijeli život i težiti tome da zaključuje/secira poput ankice - precizno i točno. to što je netko idu prester nazvao idiotom, problem je te osobe, ankica to nije učinila. a muškarci koji se javljaju ispod ovoga članka (jako znakovito!) samo su potvrda toga da je ankica u pravu.

E, Nataša da su sve feministice poput tebe. A najveći je paradoks tko je vlasnica te izjave. Ista ona osoba koja na sve strane kuka kad nju nagaze antiporno feministice. Onda je ona jadna žrtva. A kad ona puca teškom jezičnom paljbom, onda nikom ništa.

@Jest

imaš moje otvoreno pismo Ankici Čakardić, gdje sam argumentirano pobio sve njezine glavne teze, pa iako čekam njezin odgovor, slobodno se i ti dokaži u argumentiranju. Neće ti pasti feministička kruna s glave. Ili možda hoće? Ne znam.

Nevjerojatna kolkčina gluposti i besmislica u ovom tekstu. Autorica nek bolje ode kuhat ručak nego baljezgat.

Feminizam je jako cool kad radiš na filo-faksu, imaš sigurnu sinekuru koju ti caltaju sirote blagajnice iz Konzuma koji od svoje mizerije plaćaju poreze, prireze i doprinose.
Usput skočiš do Opatije, Rovinja ili Motovuna (ak je lepi dan za boga miloga) i ogrebeš se o koju dnevnicu koju ti isplati kakva NVO udruga koja je baš u tim mjestima organizirala ljevičarski heppening na kojem si ti (anarho feministica) prigodni predavač. Naravno i taj paratizam plati HR vlada t.j. sirote blagajnice iz Konzuma nakon 12 satnog radnog dana.
I to ti se zove: režimski feminizam.
Ali zašto feminizam nebi bio režimski, pa kod nas je i anarhizam režimski.
Pitajte Matu također sa filo faksa!

@Moro
Evo, nema mjesec dana da sam tu napisao o tisućama profesionanih radikalnih feministica koje rade u sustavu - u socijalnim službama, u pravobraniteljstvima, u akademskoj zajednici i na policiji...

Primjer iz prve ruke.

Koliko sam primjetila, najviše bijesa izazvala je ova rečenica: "No isto tako, pametna žena mora znati osjetiti koliko može izvući od muža, a koliko je to neko forsiranje feminizma bezveze." O čemu se zapravo radi?

Ida: O tome da ako želiš iskren i pošten odnos s osobom koju voliš, moraš znati njegove/njene granice. Strpljenja, pažnje, romantike, urednosti, obrazovanja, koncentracije.. Meni je to definicija pametnog odnosa. Često puta sam od partnera tražila nešto što on naprosto karakterno nema u sebi, ganjajući neku svoju virtualnu sliku idealnog muškarca. To ne postoji! Što vidiš, to je, ne možeš iskipariti svog partnera po svojem projektu. trebalo mi je preko 30 godina da to naučim. Take it or leave it.

Neki ljudi jednostavno nisu romatični u smislu davanja poklona, organiziranja surprise partija i večera uz svijeće. Ja prva nisam. Zašto to onda “cijediti” iz njih? ako ti je to jako bitno - nadji novog/novu. Nekom je bitno da partner zna jezike i citira Kanta na njemačkom i tako šarmira roditelje. Tad ne traži uličnog frajera/cu iz birtije.

Drugima je važno da ih partner tretira kao princezu, šapuće im stalno koliko su lijepi i hvali ih u društvu. Ja to ne volim. Moj muž i ja se u društvu iz ljubavi medjusobno častimo - prase, dolazi vamo. On mene zove Debela, ja njega Grinja. Ljudi se zgražaju, mi uživamo.

Ja ga volim uz sve njegove mane. Kako on iz mene ne može izvući urednost, jer sam oduvijek neuredna i šlampava i kuća je vječito u kaosu, tako ja iz njega ne mogu izvući da je budan sa mnom cijele noći dok dojim i još cijeli dan nakon toga radi i još da je dobre volje i pun života. Neki muževi to uspijevaju i nekim ženama je takva podrška jako bitna, meni nije. Inzistirala bih na tome iz čistog inata. Na to sam mislila. To je za mene forsiranje. Ne feminizma, to je pogrešno odabrana riječ, već nekih pseudo feminističkih strogih pravila o podjednakom teretu roditeljstva.

Stvarno ne znam kako izgleda feministički ispravno majčinstvo, al ja se vodim prema svom instinktu. Za noćno dojenje mi muž ne treba, samo mi smeta da mi puše za vratom. Nije ni inače neki strpljiv tip, temperamentan je i ubrzan. Za skroz male bebe treba jaaako puno strpljenja, često si na granici izdržljivosti i živaca. A ja sam smiren i racionalan tip. Odluka je bila laka - ja ostajem većinom uz dijete, on noću spava, danju radi i popodne i navečer provodi kvalitetno vrijeme s djetetom. Pritom mu posao dozvoljava da u svako doba kad ja imam probu, nastup ili frizera on uleti i pričuva. Mi tako funkcioniramo savršeno! Skenirala sam muža, i on mene, i izvukli jedno iz drugoga upravo ono što nam treba, ono u čem najviše uživamo, to je tajna sretne veze. Nitko se ne osjeća loše ni iskorišteno.

L: Takođe, intervju obiluje sterotipima, pa se tu mogu naći: "došla mala i zgrabila ga", "Mi (Hrvati) smo dosta rezervirani, a oni (Srbi) se puno opuštenije zabavljaju", "Ona je Hrvatica, Rovinježka. Jednog dana joj je došo Srbin, zgrabio je za kosu i doveo na Tašmajdan.". Da li se zaista stereotipi, pa čak i nasilje (pogotovo u ovoj zadnjoj rečenici) mogu podvesti pod političku nekorektnost?

Ida: Nasilje?? O bože. Pa jel se čovjek ikada pod feminističkom lupom može šaliti?? Ne pišem doktorat, nego dajem zabavan intervju, plastično kroz zafrkanciju opisujem situaciju. Misliš li da postoji ekšli osoba koja bi ovo shvatila direktno i išla svog dečka/curu vući za kosu? Aj reci, ja ću se istog trena ošišat na čelavo da me ne vuku, ako mi nadješ ikog na svijetu ko bi to tako shvatio!

Ja ne znam u kakvoj sredini rastu ti kojima takve stvari smetaju.. Možda neka pustinja? Samostan? Ništa ne valja. Ni da ja zgrabim njega, ni da on zgrabi mene. To se tako kaže, ljudi tako razgovaraju, pederi, lezbe, roditelji, samci, svi. I pritom ne misle ni na nasilje, ni na silovanje, alo! Što je tu loše i seksistički?

Kao žena i kao feministica, šokirala me količina otrova koji je prosut po meni zbog ovakvih, po meni jako benignih izjava. Djevojke su u svojim komentarima pisale da sam najveći hrvatski idiot, da sam budala, da su mi to post porodjajni hormoni, menopauza, najgore stereotipne i šovinističke izjave koje sam doživila do sad. To nije feminizam, to što su napisale je sramota za svaku feministicu, strašno me pogodilo. mnoge feministice su mi se javno obratile nakon ovakvih napada i ogradile od takvog “feminizma”.

Po meni je to upravo primjer zbog čega ljudi imaju negativan stav prema feminizmu, koji doživljavaju kao kruta pravila, bez mogućnosti zajebancije, ljute žene koje vrijeđaju i bijesne. Pogotovo kad vrijeđaju žene, bez ikakve ženske solidarnosti i ohrabrenja. Takav “feminizam” sam sebi radi medvjedju uslugu.

Feminizam nije stroga matrica “ispravnih” postupaka i života koju moraš slijediti u svakoj točki i ne propitivati vrijednosti. Ovakav feminizam tih dama je sekta koja ima svoje svetinje koje ne diraš, ne šališ se i ne izgovaraš zabranjene riječi. Ja ne želim biti dio te priče, moj život nije program koji slijedim prema nekom priručniku, ja predstavljam samo sebe i radim stvari koje mi se rade da bih bila sretna.

U jednom trenu punkerica i muzičarka, u drugom majka, žena, ekonomistica, prijateljica, domaćica. Ja sam sve to. Sori ako sam nekog razočarala jer je mislio da sam Xena ratnica. To je moj feminizam - SLOBODA

joj ankice odličan vam je članak, izvrstan za probavu ovako rano ujutro

previše gluposti na jednom mjestu

Interesantno kako se na ovoj temi najednom pojavilo nekoliko fantomskih likova sa po par riječi pohvale:

lolzor, lazzi, siboleth, mramor, jest, Moje ime

Ili da kažemo :
Ankica Čakardić.

Poštovana, bolje bi bilo da se priključite argumentiranoj raspravi ovdje na brojnim temama.
O stvarima koje mi iznosimo u brojnim komentarima uskoro će se vrlo ozbiljno raspravljati u javnosti, i feministička ideologija više neće moći braniti svoje dogme dekretima i ukazima iz tvrđava akademske zajednice uz pomoć brojnih lobija, Mangina i Bijelih vitezova.

Bilo bi jako korisno da utvrdite imate li bilo kakve argumente kojima se možete suprostaviti .

Ali, Ida Prester ako i "zagovara patrijarhalne odnose" kada govori o vlastitim životnim odabirima, i dalje govori o vrsti podjele posla koja je *dogovorna* između nje i muža.

I ako potom *predlaže* (ne nameće) drugim ženama da se *dogovore* sa svojim muževa po nekom sličnom obrascu (= dio s "neforsiranjem feminizma"), jer je na temelju vlastitog iskustva ili nekih generalizirajućih (i ne nužno *netočnih* - uzimajući dakako u obzir postojanje iznimaka) uvida u mušku/žensku psihologiju došla do zaključka da takva podjela češće bolje odgovara oboje, opet, u čemu je problem?

Možda je stvarno forsiranje da svatko doprinese podjednako u svakom području nešto što zapravo ne vole ni muškarci ni žene. I možda im u mnogo slučajeva zaista bolje odgovara "tradicionalnija" podjela, takav dogovor i biološki ima više smisla ako žele obitelj. Tad žena računa sa specifičnim zdravstvenim i fizičkim zahtjevima (trudnoće, oporavci od istih, ovisnost novorođenčeta baš o majci, periodi hormonalne neuravnotežanosti koja utječe na psihu itd.) koji muškarcu nisu stres i prepreka u poslu i drugim aktivnostima, a njoj itekako jesu. Ako se od žene koja je majka zahtjeva jednak poslovni i ekonomski doprinos u vezi, to je nefer prema njoj, uzimajući u obzir tjelesno ulaganje i zdravstvene i psihološke specifičnosti majčinstva. S druge strane, ako je ona onda ipak više doma i s djecom, a njega nema i imaju malo obiteljskog i zajedničkog vremena, da li stvarno ima smisla cjepidlačiti oko toga da još napravi nešto po kući, samo da budu "jednaki", a žena stigne i fizički može tijekom dana i usput joj je? Trebaju li se baš o tome raspravljati u malo vremena što imaju zajedno i obiteljski? Nije li možda bolje poštivati tu neku finu granicu, koliko tko može i gdje tko daje, fizički, ekonomski, emocionalno, s djecom - i razumijeti da omjeri neće biti jednaki kod svakog spola? Ja sam tako pročitala to s "forsiranjem feminizma", da ne treba forsirati jednake *omjere* niti baš sad sve mjeriti svom partneru, netko će negdje više, negdje manje, u nekim periodima drugačije i tako. Nije li to razuman stav?

Usput, meni se čini da su prava područja borbe za ženska prava u našem podneblju, specifično žena *kao* žena, a naročito kao (potencijalnih) majki - dakle i od šireg *društvenog* interesa - stavke poput: uvjeti u rodilištima, pravo na veći izbor tipa poroda (carski na zahtjev gdje je zdravstveno moguć i sl.), fleksibilno radno vrijeme (gdje tip posla dozvoljava) za one žene koje imaju malu ili više djece da se mogu nositi s fizičkim zahtjevima i smanjenom izdržljivošću, uvođenje neke vrste pravne regulacije i statusa majke-domaćice nakon nekog broja djece (s pravom na mirovinu i sl.) za one obitelji koje to žele. Po mom mišljenju, meni kao mladoj ženi u Hrvatskoj TO treba (a usput će i potaknuti više djece po obitelji, natalitet bi nam trebao biti nacionalni prioritet), a ne kvote koje će dovesti na poslove žene pred sposobnijim muškarcima (gdje su jednako sposobni ionako se natječu jednako, dakle ne trebaju kvote) niti apriorno preferiranje žena kao žena tamo gdje za to ne postoji razlog.

Tko je uopće Ida Prestar? Što je to ona postigla u životu da zaslužuje medijski prostor?

Meni se čini da taj curetak ima krizu identiteta i da je još puca pubertet.
Ida odrasti!

Hebe mi se za njene tekstove.

Jako dobar tekst. Zapravo liberalni feminizam nije nikakav feminizam. Borba za "pravo" da žena bude CEO neke korporacije ili predsjednica države nije nikakav feminizam. Bilo je i carica i kraljica u doba kada žene nisu imale nikakvo pravo glasa niti slobode.

@Thomas_Sankara

A što to onda jest feminizam, ako nije borba za jednakopravnost?
Baš bih volio čuti definiciju.

A ovo stalno lupetanje kako u vrijeme tih carica i kraljica žene nisu imale slobode i pravo glasa - Hej! Pa u to vrijeme ni muškarci nisu imali slobode i pravo glasa!

Stalno davite s tim pravom glasa.
Ispada da su muškarci imali sva prava oduvijek, a žene tek odnedavno.
Muškarci su dobili opće pravo glasa tek koje desetljeće prije žena, i to na način da su ga ZASLUŽILI.
Žene su pravo glasa DOBILE.

muškarci su također DOBILI pravo glasa, i to od drugih muškaraca

''Neoliberalni feminizam'' :D u današnjem društvu izgleda samo treba zalijepit prefiks ''neoliberalni'' da bi se nešto isotoniziralo. Prvo i osnovno, što fali liberalizmu? Ideja da je nešto krivo u individualizmu i liberalizmu proizlazi iz umova koji su zadojeni petogodišnjim iščitavanjem isključivo lijeve ideologije na Filozofskom fakultetu i posve se lijepo uklapa u Europsko jednoumlje koji intelektualnu lijenost opravdava tobožnjom ispravnošću mainstream salonskog ljevičarenja i tzv. antisistemskih ideologija. Na žalost, kritičkog uma nema ni u trgovima, pa tako niti tolerancije za Idu Presler. Zašto ona ne bi imala pravo biti ''neoliberalna feministkinja''? Tko je vama uopće dao pravo da si monopolizirate feminizam i priljepite mu etiketu ljevičarskog pokreta? Kao što vam je netko gore već lijepo napisao, upravo je kapitalizam najviše pridonio poboljšanju ženskih prava, dok se u komunizmu držalo politike instaliranja triju žena u vrh partije da bi se prikrila faktička duboka nejednakost i partijarhalnost čitavog društva. Pa nas autorica nadalje pita da damo jedan primjer uspješnog pojedinca kojiem je to uspjelo a da nije imao veze? Što nije upravo feministički pokret taj koji je promovirao žene koje su uspjele samostalno? Virginia Woolf, Amelia Earhart itd. Ili autorica tvrdi da su one isto prizvod sistema koji ih je pogurao eto tako, čisto egzemplativno. Ovaj tekst je jedan veliki nekonzistentni čušpajz u kojem se brkaju pojmovi, koristi manjkava logika i na kraju krajeva nije uopće jasno koji mu je cilj. Reći Idi Presler da nije feministica? A koga to uopće briga...

@Bocko

Ma to su ti struje unutar feminizama. Sankara je očiti (ne znam, možda je i žensko) socijalistički ili marksistički feminist. Iako sam i ja dobrim dijelom marksist problem je većine ovih naših "salonskih ljevičara" i "institucionalnih feministica" da su posve idološki zaslijepljeni i dobro im je Pernar odgovorio da još uvijek žive u 19. st. A što je najporaznije po njih same - liberalni će ih feminizam naprosto pomesti.

Makar, a to sam već napisao - svi feminizmi i genderizmi su ništa drugo do "korisni idioti". To su sve ideje koje će biti iskorišten za neke druge ideje koje odgovaraju elitama i moćnicima, a onda će im biti kasno plakati.

Tako da si ti tu u biti u pravu. Ako se netko doista zalaže za ljudska prava onda su to prava i muškaraca, a ne samo žena. Po meni svakoj feministici prvo treba postaviti neka eliminacijska pitanja a prvo je svakako to je li doista misli da je svaka treća žena pretučena ili silovana. Ako to doista misli, onda žao mi je, s takvom nema dijaloga.

Slučaj Ide Prester mogao bi biti prilično značajan za Hrvatsku jer sada i žene vide da doista postoji nešto što se zove radikalni feminizam, koji u Hrvatskoj poprima bolesne razmjere. I nije ni čudo što su to MRA kolege iz Švedske primijetili.

MRA ekipa, lol. Šta tog ima i u Hrvatskoj? I, kak ide podizanje svijesti, jel organizirate kružoke?

@bok bok

Ne, miškarci su se doslovno za pravo glasa izborili u ratovima.

Dok feministice na ženskim studijima izmišljaju žensku povijest, i neki muškarci počeli su proučavati koliko ima istine u cijeloj toj feminističkoj ideologiji.

Prije Američke revolucije pravo glasa imali su sami najbogatiji građani i plemići. Dakle, ili kroz plemićku titulu, ili kroz imovinski cenzus/plaćanje poreza.
Sa Američkom revolucijom sve se promijenilo. Ako od slobodnih građana očekuješ da brane domovinu, moraš im dati pravo glasa.
Zato se pravo glasa otada vezalo uz obavezu obrane države.
U USA je i danas tako.
Žene stiču građanska prava rođenjem, muškarci upisom u vojnu evidenciju.
Doslovno.

Bocko može li objašnjenje za ovo "Muškarci su dobili opće pravo glasa tek koje desetljeće prije žena, i to na način da su ga ZASLUŽILI.
Žene su pravo glasa DOBILE".

Ida Prester je odavno upisana u knjigu vodećih hrvatskih ....Članak je potpuno na mjestu, samo je to netko trebao napisati prije 10 godina.

ako su priije am revolucije pravo glasa imali samo najbogatiji građani i plemići - tj. stjecalo se kroz plemićku titulu ili plaćanjem poreza - onda to znači da se to pravo stjecalo rođenjem.

Žene su svoje pravo glasa itekako zaslužile. Možda bi korektnije bilo reći da su ga muškarci izborili u krvi. Borba žena za pravo glasa bila je drugačijeg karaktera. Ali zasluge su neosporne.

I još nešto, Idu je kao klasno neosjetljivu (u vezi babysittinga) prozvala osoba koja živi na račun muža s akademskom sinekurom na fil-faksu... kako se to ono zove, sponzoruša? Ah, ne, brak je legalizirano sponzorstvo. Dakle, rugala se sova sjenici u močvari hipokrizije.
Potpisujem komentar komentatora zu u vezi akademske kule bjelokosne i klasne neosjetljivosti akademski privilegiranih, nesvjesnih vlastitih privilegija u vidu vremena za femi-teorijsko i ino obrazovanje i nadogradnju.

I još nešto, Idu je kao klasno neosjetljivu (u vezi babysittinga) prozvala osoba koja živi na račun muža s akademskom sinekurom na fil-faksu... kako se to ono zove, sponzoruša? Ah, ne, brak je legalizirano sponzorstvo. Dakle, rugala se sova sjenici u močvari hipokrizije.
Potpisujem komentar komentatora zu u vezi akademske kule bjelokosne i klasne neosjetljivosti akademski privilegiranih, nesvjesnih vlastitih privilegija u vidu vremena za femi-teorijsko i ino obrazovanje i nadogradnju.

@mila
Evo, može pojašnjenje:

Bitno je razumjeti da je usvajanje općeg prava glasa bio jedan proces koji je pratio promjene društvenih odnosa, a ne kako se sada prikazuje da je to dokaz neke patrijarhalne opresije. Muškarci i žene iz nižih slojeva do prije dva stoljeća bili su zaokupljeni preživljavanjem, a ne odabirom vlasti. Bili su uglavnom nepismeni. Njih je malo bilo briga tko je na vlasti. Veliki društveni i ekonomski napredak glavni je čimbenik općeg širenja ideje ljudskih prava.

Ljudi su se u povijesti oduvijek krvavo borili za svoja prava. Povijest je prepuna brojnih krvavih pobuna robova, kmetova, radnika i seljaka, u kojima su poginuli silni milijuni ljudi. Narodi su se borili za neovisnost u krvavim bitkama ili gerilskim kampanjama u kojima su ginule stotine tisuća, pa i milijuni ljudi. Borili su se , uz rijetke iznimke - muškarci , ali su se borili i za svoje žene i djecu, i imali su podršku svojih žena. Robovi i kmetovi dizali su bune i ustanke, koji su najčešće ugušeni u krvi. Robovi i kmetovi zapravo su se rijetko izborili za svoju slobodu, nego je njihovo oslobođenje došlo kao rezultat velikih društvenih promjena u proizvodnim odnosima. Jednostavno takav sustav više nije bilo ekonomski isplativ. Robovima u USA slobodu su donijeli vojnici Unije uz cijenu od gotovo pola milijuna žrtava u najkrvavijem ratu u američkoj povijesti.

Ako feministice tvrde da su se izborile za pravo glasa, u kojim su se to krvavim bitkama izborile? Koliko je stotina tisuća i milijuna žena dalo život da razbiju tu najgrozniju instituciju opresije žena , taj mitski „Patrijathat“ u kojem su navodno povlašteni muškarci bili opsjednuti tlačenjem žena?
Koliko mi je poznato, u povijesti nije bilo takvih strašnih bitaka kojima su sufražetkinje natjerale muškarce „robovlasnike“ žena da im daju prava.
Te sufražetkinje su zapravo bile dobrostojeće dame koje su paradirale i izvodile gluposti te zahtjevale pravo glasa. Kad bi ih pritvorili, štajkale su glađu pa su ih pokušavali prisilno hraniti. Kako to baš nije išlo, na kraju su ih pustili.Njihovi muževi morali su za njih platiti razne globe i troškove.
I to je bilo uglavnom sve što se tiče strašnih bitaka.

Feministički mit nas uči da su muškarci nekako 'oduvijek' imali pravo glasa. Ali to je totalna glupost. Unatrag nekoliko stotina godina,države su bile kraljevine, a ako je postojao parlament mjesta u parlamentu bila su rezervirana za plemstvo.

Kasnije , sa prvim građanskim revolucijama samo su rijetki muškarci imali pravo glasa, uz imovinski cenzus. Još davne 1776. u New Jerseyu žene su dobile pravo glasa, ali je to kasnije ukinuto. Prisjetimo se da je u tim vremenima velika većina stanovništva bila nepismena. U drugoj polovici 19. stoljeća žene u USA su postepeno počele dobivati pravo glasa, prvo na lokalnim izborima, a onda i na razini saveznih država. Prvi je bio Kansas 1861. a slijedile su Wyoming, Utah, Idaho , Washington, California,... Sve se to dogodilo prije nego je Kongres 1920. izglasao opće pravo glasa za žene.
U Britaniji, prije Prvog svjetskog rata, tek je svaki sedmi odrasli muškarac imao pravo glasa. Stoga je besmisleno tvrditi da su muškarci imali prava, a žene nisu.
Ali su zato muškarci imali obavezu odlaziti u rat. Pritom su se sufražetkinje na čelu sa heroinom feminizma Emmeline Pankhurst istakle akcijom Bijelo pero (White feather) – javnim ponižavanjem muškaraca (čak i mladića od 16 i 17 godina) mnoge su potjerale u rat. Velika većina britanskih muškaraca koji su poginuli u WWI nisu imali pravo glasa, a mnogi su bili maloljetni.
Što o svemu tome danas misle aktvisti za prava muškaraca : www.angryharry.com/Men-Are-Worthless.htm
Zato vladajući krugovi u Britaniji nakon rata nisu imali izbora – veterani su tražili opće pravo glasa. Tako su muškarci, svojim žrtvama, krvlju i djelovima tjela izborili opće pravo glasa za sebe, ali i za žene.
U mnogim drugim državama zapadne civilizacije taj proces je općenito započeo negdje u drugoj polovici 19. stoljeća. Ponegdje su žene imale pravo glasa na lokalnoj razini, ako su imale imovinu ili vodile vlastiti posao.
U većini država Zapadne civilizacije muškarci su dobili opće pravo glasa nakon Prvog svjetskog rata, a u mnogim državama i žene su tada dobile pravo glasa. U nekim europskim i većini jjužnoameričkih u razdoblju između dva svjetska rata, a završetkom Drugog svjetskog rata žene su uz neke izuzetke imale posvuda pravo glasa. U nekim državama poput Australije, Novog Zelanda, Norveške, Finske ... žene su dobile pravo glasa i prije Prvog svjetskog rata. U bivšim kolonijama žene su dobile opće pravo glasa u pravilu kada i muškarci.

Dakle, sama tvrdnja da su muškarci „oduvijek“ u povijesti imali pravo glasa a žene nisu je na jako klimavim nogama.

i.imgur.com/Z5hQwwC.jpg

I još nešto, Idu je kao klasno neosjetljivu (u vezi babysittinga) prozvala osoba koja živi na račun muža s akademskom sinekurom na fil-faksu... kako se to ono zove, sponzoruša? Ah, ne, brak je legalizirano sponzorstvo. Dakle, rugala se sova sjenici u močvari hipokrizije.
Potpisujem komentar komentatora zu u vezi akademske kule bjelokosne i klasne neosjetljivosti akademski privilegiranih, nesvjesnih vlastitih privilegija u vidu vremena za femi-teorijsko i ino obrazovanje i nadogradnju.

Što reći drugo nego da je moderni feminizam jedno zlo – ljevičarska diskriminatorna ideologija nedovoljno sposobnih i nedovoljno fizički privlačnih iskompleksiranih žena gladnih pažnje i tuđih novaca.

Više na:

tkojejohngalt.wordpress.com/2015/02/19/mali-podsjetnik/

"Provokator" je bezveznjak koji komentira na H-alteru kao Kurbla, glumi ljevičara a ustvari je zagovornik kapitalizma i američkog imperijalizma. Taj bezveznjak je podržavao islamiste u Libiji i nazivao ih demokratama :)) Toliko o njegovom "marksizmu"...
Zanemarite njegove komentare jer se radi o redikulu sa psihičkim problemima.

prilično oštar komentar na ovaj portal i ovaj članak, popularnog blogera koji često prenosi index.hr

tkojejohngalt.wordpress.com/2015/02/19/mali-podsjetnik/

Ma dajte molim vas sa tim libertarijanskim tekstovima. Libertarijanci su intelektualni liliputanci i u ozbiljnom svijetu libertarijanstvo se smatra infantilnom ideologijom...objektivizam je u ozbiljna filozofija doslovno ismijala, zapravo nitko to niti ne shvaća filozofskim pravcem nego pseudofilozofijom. Ayn Rand u koju se kunu je ispodprosječna i netalentirana spisateljica koju čitaju uglavnom poluobrazovani poduzetnici upravo zato što takvi tekstovi jesu njihova gornja granica intelekta.

@ muško u pravu si jexx intelektualca, koji se nije čvrsto prikačio na drzavnu sisu ili više njih, odnosno intelektualca koji se bori za radna prava a radnici upravo zbog njega imaju manje place jer prisilno moraju financirat njegovo kačenje za drzavnu sisu

Ja nisam libertijanac niti podrzavam ovaj tekst u linku

Ahahahahahahahahaha... moram priznati da se već dugo nisam ovako namijao. A joj, hahahahahahahaha... evo, moram prvo malo doć k sebi.

Na Halteru sam komentirao možda dva ili tri puta i to, pazite sad teške konspiracije i zavjere, kao Provokator. Gospon Kormilar očito kormilari. Blago mu!

Očekivati možda da odgovori argumentima na argumente bilo bi očito glupo i naivno. Pa to niti ne očekujem.

@Bocko i JJM

Eto, to su te hrabre i neustrašive feministice - kad staviš neke konkretne argumente nema niti jedne niotkuda. Bocko, jako dobar kratak pregled stjecanja općeg prava glasa.

@Provokator

Ovo u vezi prava glasa - to sam tek počeo pisati poglavlje knjige o tome, pa je malo nabacano i bez linkova.

Ipak ja nisam filozofska veličina koja je uhljeb na državnoj sisi pa ima vremena piskarati po cijele dane i prosipati svoje ocjene o npr libertarijancima.
Sve takve prvo treba pitati što su oni u životu postigli da tako s visoka kritizraju npr. mnoge "poluobrazovane" poduzetnike koji su danas self-made milijarderi i vlasnici najvećih multinacionalnih kompanija.

Miljarde i multinacionalne kompanije nisu nikakvo mjerilo inteligencije niti doprinosa čovječanstvu. Hvala bogu pa smo imali Leonarda da Vincija, Newtona , Platona i slične , sve uhljeb do uhljeba kako bi ih malograđani nazvali... jer eto triba radit i zaposlit ljude... što bi Kerum rekao : "A kol'ko je taj tvoj Picasso zaposlija ljudi ? ". Taki nam tribaju a ne nekakvi uhljebi umjetnici, filozofi, znanstvenici...

Za početak, budi tako dobar pa napiši svoj nick u gornje polje (iznad onog za mail) pa onda ispod u tekstu stavi : @Bocko
Za to je dovoljan IQ 80. Jednom se možeš zabuniti, ali stalno...

Nazvati najveće genije ljudske povijesti poput da Vincija i Newtona i brojne druge na kojima počiva ndanašnja civilizacija uhljebima nije samo drska bezobraština, nego govori ponajviše o intelektualnoj bijedi onoga koji tako nešto tvrdi.

A ovo da self made milijarderi nisu pokretači ničega... Ne znam što bih rekao .
Koristiš 'proizvode' Microsofta i Applea, zar ne?


Uspoređivati laissez-faire poduzetništvo sa ovim našim sustavom je upravo smijurija.
Kad počne spika da mi imamo neoliberalni kapitalizam... LOL ...
ma ne znam bih li se smijao ili plakao.

Mi imamo 'rodijački kapitalizam' u kojem cvjetaju korumpirani političari i kvazipoduzetnici . To je podvrsta Crony capitalizma, ili nacional-socijalizma, ili nekog sličnog povijesnog sustava. Fuziju socijalizma, populizma i grabežne otimačine.
To nema apsolutno nikakve veze sa liberalnim kapitalizmom.

"Robovima u USA slobodu su donijeli vojnici Unije uz cijenu od gotovo pola milijuna žrtava u najkrvavijem ratu u američkoj povijesti."

ovo jednostavno nije istina. naime, ukidanje robovlasništva je bio pokušaj ekonomske destabilizacije juga, čija ekonomija je u znatnoj mjeri bila bazirana na robovskom radu, čime su bili konkurentniji jer nisu imali trošak radnika visok kao tadašnji sjever.

tako da su zapravo mnogi robovi ušli u vojsku unije uz obećanje da će im biti dana sloboda. ako prežive.

unija nije imala humane razloge za građanski rat. bilo je to (kao i uvijek) pitanje moći. sve ostalo su samo mitovi koji i danas žive u sad-u, jer rat se nije vodio zbog robova, već njihove uloge u ekonomiji.

@ratna propaganda
To gore jest činjenična istina. Vojnici Unije donijeli su slobodu robovima Juga. Točka.

Razlozi rata su dublji i komplicirani, a ticali su se odnosa federalne središnje vlasti i suvereniteta država. U fokusu tog sukoba bilo je upravo pitanje robova. Ne zbog silne želje sjevernjaka da oslobode robove (unatoč utjecajnom abolicionističkom pokretu) nego zbog sporova oko statusa odbjeglih robova koji su pobjegli na Sjever u države gdje nije bilo robovlasništva i gdje su automatizmom postajali slobodni. Južnjaci su to gledali kroz pitanje vlasništva- robovi su bili 'vrijedna imovina'.Taj je konflikt na kraju bio iskra rata.

Koliko je sve to konfuzno, evo ti dva primjera koja vjerojatno nisi znao:
Na Jugu su živjeli mnogi slobodni crnci, a njih oko 4000 i sami su bili robovlasnici - imali su robove.
Crnci su se borili i na strani Juga, za obećanje slobode.
Legendarni južnjački ratni heroj (inače poprilično kontroverzna osoba) general Natan Bedford Forrest krenuo je u rat a postrojbom sastavljenom od crnaca koji su ga za rata vjerno služili.

Robovlasništvo je propalo zato jer je to bio loš sustav - veliki troškovi i mala dobit.
Robovlasnik je roba morao kupiti . Pa mu je morao osigurati smještaj i hranu. Pa je morao osigurati i čuvare da čuvaju robove da ne pobjegnu ili se ne pobune. A robovi su u principu bili slabi, nemotivirani radnici. Nisu imali što za izgubiti osim bijednog života. Ako si ih više tlačio mučio, slabo hranio i bičevao - puno su poboljevali, umirali ili dizali pobune Obzirom da su bili 'vrijedna imovina', smrt skupo plaćenog roba je bila gubitak. Ako ih nisi puno tlačio, slabo su radili i opet slaba korist.
Robovlasnički sutav sam bi propao za koje desetljeće.
U stvari, nakon rata veleposjednici na Jugu su opet prosperirali, ovaj puta sa slobodnim bijedno plaćenim crnim radnicima.

Na industrijskom sjeveru radnici su radili za crkavicu, slabije su se hranili i više poboljevali od svih mogućih bolesti, aživjeli su u bijednim slamovima uz tvornice u zagađenom zraku. U stvari, nije im bilo ništa bolje nego crnima na jugu.Bili su slobodni, ali kuda su mogli otići?
Crni robovi bar živjeli u prirodi na svježem zraku.